Postoje putovanja koja ostaju samo uspomena, i ona koja se urežu duboko u srce. Posjet Vukovaru pripada onima koji mijenjaju pogled na svijet i uče nas vrijednostima slobode, hrabrosti i žrtve.
Na ovu terensku nastavu krenuli smo u četvrtak 26. veljače, a vratili se u petak 27. veljače 2026. godine, no već od samog dolaska osjećali smo da nas očekuje nešto više od običnog razgledavanja.
Prvi koraci u gradu nosili su težinu priče. Uslijedilo je predavanje o Domovinskom ratu i Bitci za Vukovar te posjet Memorijalnom centru Domovinskog rata. To nisu bile samo informacije – bile su to sudbine, životi, strahovi i hrabrost ljudi koji su branili svoj grad. U prostorijama hostela u sklopu Memorijalnog centra u koje smo bili smješteni, osjećala se blizina prošlosti, kao da povijest nije završila, nego tiho živi u zidovima.
Posjet Muzeju vučedolske kulture otvorio je vrata dalekoj prošlosti dok nas je Gradski muzej Vukovar u dvorcu Eltz na obali Dunava podsjetio koliko je ovaj grad bogat kulturom, ali i koliko je puta bio ranjavan. Poseban trenutak bio je uspon na Vukovarski vodotoranj. Gore na visini dok je sunce obasjavalo Dunav i cijeli grad, Vukovar je izgledao dostojanstveno.
U slobodno vrijeme otišla sam prema mostu Jean-Michel Nicoliera, gledala rijeku Vuku i šetala obalom. Taj trenutak bio je osoban, tih, snažan i ispunjen osjećajima.
Drugi dan bio je emocionalno najteži. Posjeti Vukovarskoj bolnici, Ovčari, Trpinjskoj cesti – Groblju tenkova, kao i pogled na Velepromet i Borovo, podsjetili su nas na patnju, otpor i stradanja. Na Memorijalnom groblju žrtava Domovinskog rata, uz vječni plamen i grobove Blage i Roberta Zadre, Jean-Michela Nicoliera, Marka Babića i Siniše Glavaševića, tišina je govorila više od riječi. To nisu samo imena – to su ljudi, životi, obitelji, snovi koji su prekinuti da bi drugi mogli živjeti slobodno.
U crkvi sv. Filipa i Jakova i u pastoralnom centru, tijekom gledanja filma, emocije su preplavile prostor. Suze su potekle kao znak razumijevanja i suosjećanja. To je bio trenutak zajedničke tišine, tuge, ali i poštovanja.
Na samom kraju sudjelovali smo u kvizu znanja u kojem sam s prijateljem Davidom Treščecom osvojila 3. mjesto, to je donijelo dašak radosti i ponosa i bilo svijetla točka nakon teškog i snažnog programa.
Vukovar nije grad koji se samo posjećuje — Vukovar se doživljava. Ovo putovanje naučilo me da sloboda nije nešto što se podrazumijeva, nego nešto što je skupo plaćeno.
Piše: Elena Jahić, 8. b
