Piše: Nika Antonija Zmišlja, 8. c
Slika 1 – Escape the Cinema
Učenici dviju vrbovečkih osnovnih škola tijekom jednog običnog četvrtka 13. studenoga 2025. upustili su se u otkrivanje misterija filmskoga seta radeći u timovima na radionici „Escape the Cinema“. Radionicu su vodile dramske pedygoginje Ivana Kračonji Rupčić i Romina Vitasović Lučić. Kako bi što lakše riješili misterij, zagonetne poruke bile su im vodiči za prolazak dalje. Rješenje svake zagonetke bilo je ključno za daljnji pronalazak informacija. Ako vas je ovo zaintrigiralo, nastavite čitati dalje jer zagonetke počinju biti sve zanimljivije.
U Pučkom otvorenom učilištu dočekale su nas dvije animatorice. Dok smo čekali da se svi okupe, poslužili smo se pićem i grickalicama. Cijela zagonetka započela je u 10:30. Ispred vrata za kinodvoranu animatorice su pustile prvu glasovnu zagonetku filmskoga osoblja koje nam je objasnilo zašto se filmsko osoblje razišlo usred snimanja svog novog filmskog projekta. Iz glasovne poruke mogli smo saznati da su svi otišli jer nisu mogli naći zajednički jezik, to jest, nisu se mogli dogovoriti. Kada smo ušli u kinodvoranu, animatorice su zaključale vrata te nitko, dok nismo riješili misterij, nije mogao izaći. Kada smo svi ujurili u dvoranu, zauzeli smo prednja sjedala prema pozornici. Animatorice su nam objasnile pravila radionice. Bili smo u potrazi za predmetima koje su sakrile, a tražili smo ih s pomoću opisa koji su nam dale. Na samoj pozornici nisu se nalazili nikakvi predmeti, već nam je ona poslužila u kasnijim zadatcima. Nakon toga slijedio je zadatak koji je glasio da pronađemo skriveni predmet označen brojem jedan. U dvorani su se nalazili simboli i razni skriveni predmeti koje smo trebali pronaći. Prvi predmet bio je skriven iza zavjese. Onaj tko je pronašao skriveni predmet, imao je mogućnost biranja tajanstvene kutije i čitanja sljedeće zagonetke. Zatim su nam na platnu projicirale prvi hrvatski film koji je osvojio Oscara 1961. godine – „Surogat“. Ponovile su kakvih sve rodova filmovi mogu biti. Projicirale su isječke nekih poznatih hrvatskih filmova ili serija pa smo pogađali rodove. Netko je spomenuo žanrove pa je animatoričino pitanje glasilo kakvi sve žanrovi mogu biti.
Druga poslana poruka bila je scenaristova, u njoj su se skrivala pitanja što sve treba za početak da bi se dobar film mogao snimiti. Na početku poruke scenarist nam je natuknuo da se skriva od redateljice jer je napravio velike izmjene u tekstu i nitko nije bio zadovoljan njegovim izmjenama, a on je htio da priča bude dosljedna, i jeftinija. Kako bismo mu mogli pomoći oko scene na kojoj je zapeo, morali smo pronaći simbol scenarista, koji je bio kemijska olovka. Zatražile su od nas da se podijelimo u grupe. Trebali smo osmisliti kratki scenarij s pomoću povlačenja papirića na kojima su se nalazili: vrijeme radnje, mjesto radnje, doba dana, glavni lik, dijalog i žanr. Predstavnik grupe pročitao je što su kao grupa prikupili. Skupina naše škole dobila je pojmove: cvjećarnica, dan, liječnica, “Ne, okreni se i sam pogledaj!” i komedija. Bacili smo se na pisanje teksta koji je glasio:
(Usred dana u cvjećarnici kada je cvjećarka Mara prodavala cvijeće, jednom mladiću iznenada dođe kriminalac i mladića izbode nožem. Sve se uspjelo dogoditi dok se Mara okrenula kako bi podrezala buket cvijeća.)
CVJEĆARKA: AAAA… (Vrisak, padne joj tegla cvijeća iz ruku na ranjenoga mladića na podu.) UPOMOĆ! POLICIJA! (Nazove policiju, javi joj se policajac.)
(U međuvremenu policajac je stigao u cvjećarnicu i zatekao situaciju.)
POLICAJAC: Kako ga niste ubili tom teškom teglom? Sumnjivi ste mi…
CVJEĆARKA: (U plaču.) Ali došao je i izboo ga je onaj lokalni kriminalac!
POLICAJAC: Gdje je hitna do sada?
(Cvjećarka pozove hitnu pomoć.)
LIJEČNICA: Evo me! (Liječnica ga pregleda i provjeri mu puls.) S čime je ubijen?
MRTVAC: Pa okreni se i sama pogledaj!
(Svi na sceni nasmiju se.)
Nakon pisanja tekstova s različitim temama, zavladala je tišina. Slijedilo je slušanje tuđih tekstova i zamišljanje raznih scenarija. Međusobno smo podijelili kritike i pohvale za smišljene tekstove. Da bi ovaj tekst mogao postati kratki film, potreban nam je redatelj. Uslijedila je poruka redateljice koja se, kako kaže, samo želi malo odmoriti od cijele situacije na setu i tolikih izmjena. Stvar za kojom smo tragali bila je kapa, ona je redateljičin znak zato što su uglavnom, kada se nešto snima, oni u prirodi. Pitanje koje je bilo u kutiji koja je imala znak kape bilo je povezano s prvim hrvatskim filmom koji je osvojio Oscara, „Surogatom“. Spomenule su i film koji je zamalo osvojio Oscara – „Čovjek koji nije mogao šutjeti”. Potom smo se igrali pantomime. Predstavnici grupa dobili su papiriće na kojima su pisala imena filmova. Prikazivali su najviše hrvatske filmove koje je većina nas gledala, ali znali su biti i strani filmovi.
Pred kraj smo snimili kratki film koristeći sve planove kamere. Zadnja zagonetka bila je matematička. Trebali smo riješiti zadatak kako bismo dobili točan broj koliko je kutija keksa bilo naručeno na set. Kao nagradu za prolazak svih misterija i zagonetka, dobili smo pohvale i bombone koji su se nalazili u zadnjoj kutiji. Bila je to jedna vrlo zabavna i edukativna radionica.
Fotografje preuzete s: https://radiovrbovec.hr/vijesti/odrzana-radionica-escape-the-cinema/
